Tribal belly dance i American tribal style

Tribal stil trbušnog plesa, vrlo pojednostavljeno, mogao bi se opisati kao kombinacija pokreta kukovima iz egipatskog stila trbušnog plesa, posturom gornjeg dijela tijela i pokretima ruku iz španjolskog flamenka te ondulacijama torza kao u turskom stilu trbušnog plesa. Nastao je u SAD-u krajem dvadesetog stoljeća, pa ga Amerikanci, a sada već i ostatak svijeta, kolokvijalno nazivaju tribal belly dance, svrstavajući ga, dakle, u trbušni ples.
Ovaj stil plesa jest senzualan, ali je primjetno uzemljeniji, pa se generalno ne smatra ‘erotičnim’ kao npr. kabaretski stil trbušnog plesa.

Tribal  je kompleksan plesni stil baziran na grupnoj improvizaciji, a njegova tehnika uključuje vrlo važnu komponentu – jedna plesačica ‘vodi’ ples, a ostatak grupe prepoznaje njene neverbalne znakove komunikacije i slijedi ju plesnim pokretom.  Iako se radi o improvizaciji, skupina ipak uspijeva postići zavidnu unificiranost pokreta, što doprinosi hipnotičkom utjecaju, a gledateljima se može činiti da je ples koreografiran. Prava istina jest ta da koreografije nema, već je potrebno puno vježbanja da bi se razvio ovakav oblik komunikacije među članovima grupe.

Najočitija razlika između tribal i klasičnog (raks sharqi) stila trbušnog plesa jest u kostimima. Tribal kostimi su bogati i slojeviti; karakterizira ih mješavina elemenata azijskih i anatolijskih folklornih nošnji (težak, srebrni nakit s patinom i brojni ukrasi od novčića te vunene kićenke…) s indijskim choli topovima i širokim gypsy suknjama ispod kojih se mogu nositi svilene dimije, uz široki pojas oko bokova ukrašen stakalcima, dugačkim resicama ili bijelim kauri školjkicama. Glava može biti omotana pamučnim turbanom sa srebrnim ukrasima ili umjetnim cvijećem, a kosa ispletena u pletenice uz dodatak umjetnih stiliziranih dreadlocksa. Ovakav kostim puno više pokriva plesačicu nego kostim klasičnog stila trbušnog plesa. Također, takav težak i bogat kostim doprinosi i uzemljenosti samog plesa.

Moglo bi se reći da ovaj stil preferiraju plesačice koje vole manje glamurozan izgled kostima i uživaju u alternativnijoj muzici. Za tribal plesačicu, ples je uvijek način komunikacije sa drugim plesačicama iz grupe. To je ples o povezivanju – sa gledateljima, s drugim plesačicama, sa Bogom, sa samom sobom…

American Tribal Style® kreirala je Jamila Salimpour uz pomoć plesačica svoje skupine Bal-Anat tijekom sedamdesetih godina 20-og stoljeća. Skupina Bal Anat godinama je nastupala po renesansnim sajmovima i viteškim turnirima diljem SAD-a, a njihov je ples odražavao mješavinu utjecaja folklornih i modernih plesnih pokreta. Plesačice skupine nosile su kostime kakvi i danas obilježavaju tribal stil. Ovakav plesni stil bio je novost na do tada poznatoj plesnoj sceni. One same, svoj su stil nazvale “Californian Tribal”, ali njihov ples tada još nije sadržavao grupnu improvizaciju.

Kako su Jamiline učenice protokom godina odselile iz San Francisca, ponijele su svoje plesno naslijeđe sa sobom i počele ga podučavati u novim geografskim sredinama. Jedna od Jamilinih učenica, Masha Archer (danas uspješna dizajnerica odjeće i nakita koja je već tada doprinijela stvaranju vizualnog identiteta tribal kostimografije), postala je učiteljica ovog stila trbušnog plesa i uvela stanovita pravila, a kasnije je nadahnula svoju učenicu Carolenu Nericcio na osnivanje plesne skupine Fat Chance Belly Dance, također baziranoj u San Franciscu.

Ovdje povijest tribal-a možda postaje zbunjujuća – naime, postoji American Tribal Style® (kratica je ATS®) , a postoji i tribal stil trbušnog plesa. Većina ljudi danas povezuje ATS® sa varijacijama tribal plesne forme koju pleše Carolena Nericcio, i to zahvaljujući njenim intenzivnim reklamiranjem svoje vizije, ali i zahvaljujući knjizi autorice Kajire Djoumahne ‘The Tribal Bible’ koja detaljno opisuje ATS®.

Važno je da razlikujemo dva povijesna momenta: plesna skupina Bal Anat na čelu sa Jamilom Salimpour započela je tribal koncept u sedamdesetima, a skupina Fat Chance Belly Dance na čelu sa Carolenom E Nericcio-Bohlman postala je poznata tek krajem osamdesetih.

Naziv American Tribal Style®  prva je upotrijebila velika istraživačica, plesačica i etnologinja Carolena Varga Dinicu – Morocco. Sve do tada, Jamila Salimpour svoj je plesni stil nazivala Californian Tribal. Jamilina verzija nije sadržavala ‘kjuove’ za prijelaz u drugi pokret (eng.cues and transitions) i grupnu improvizaciju; sistem sa kjuovima osmislila je Carolena Nereccio.
Ako se oslonimo na tumačenje knjige ‘The Tribal Bible’ – ako ples nije grupna improvizacija, onda nije ATS®. Tada se zove tribal fusion, improvisational tribal style ili jednostavno tribal.
Krajem 20-og stoljeća, brojne plesačice diljem SAD-a, inspirirane originalnim djelovanjem skupine Bal Anat, napravile su svoje vlastite tribal varijacije nezavisno od ATS®-a koji je Fat Chance kasnije promovirao.

Nema sumnje da je ATS® danas najpoznatiji brand u američkom tribal stilu trbušnog plesa, ali nije jedini. Tu negdje pojavile su se Jill Parker, Rachel Brice i Heather Stants i rodio se tribal fusion (ali o fusionu ćemo detaljnije drugi put).

U vrijeme svog nastanka, tribal stil postao je jako popularan među nekim društvenim skupinama. Slobodni pokreti trbušnog plesa i kostimi izrađeni od prirodnih materijala privlačili su alternativce, hipije, poklonike zaštite okoliša i holističare, zagovaratelje prirodnog poroda, gay zajednicu, feministkinje, slobodne umjetnike i ostale čiji su se stilovi života i umjetničke vizije nešto razlikovali od uvriježenih u tadašnjem mainstream društvu. Nastavljujući svoj razvoj tijekom osamdesetih, tribal stil obilježila je moda ukrašavanja tijela plesačica tetovažama, pirsinzima i kanom, čak prije nego su ovi trendovi postigli širu popularnost koja traje do današnjih dana.

Autor: Dunja Ćuk